10 | 10 | 2017

To toplo, udobno, prijatno....opasno mesto: zona komfora

   Nekoliko neočekivanih događaja tokom prethodnih meseci primoralo me je da promenim svoju uobičajenu, dnevnu rutinu na čiju sam se udobnost sasvim fino navikla. Tako, uljuljkana u svoj svet i utvrđen raspored po svojoj meri, bila sam primorana da sve ’istumbam’ i ispočetka reorganizujem.
Naravno da navikavanje na nove okolnosti nikome nije najprijatnije, ali opet, bila sam prilično iznenađena svojom reakcijom na njih. Naročito što su ove promene u svakom smislu pozitivne i na kraju, neophodne.
Da budem sasvim iskrena, ne mogu reći da je sve prošlo ’glatko’...I to me je zaista nateralo da se zamislim...
Vidite, ja sam biće navike.
I više od toga, ukoliko je ikako moguće. Rasporedi, rituali, ’to do’ liste, dnevne organizacije, moje su drugo ime. Od njih pravim finu, udobnu, jedva vidljivu mrežu sopstvene zone komfora u kojoj se osećam sasvim prijatno.
Uostalom, kao i većina nas.
Ne znam tačno kada je ta naša ljubav počela, ali kako to ponekad biva sa stvarima bliskim srcu, kada ih pustite da vas potpuno obuzmu, umeju da vas iznevere ili, da se okrenu protiv vas.
Naime, razmišljajući o novim mogućnostima, odjednom sam ’uhvatila’ sebe kako ustvari samo grozničavo prebiram po potencijalnim razlozima zbog kojih bi mogle biti neodgovarajuće. I tako im već na samom početku dodajem nekakav negativan ton, pa većina njih nikada i ne dobije priliku.
Jer, priznaću, ono što najmanje priželjkujem u takvim trenucima je promena.
Da li vam je poznata ova mala, čudna igra sa samima sobom? Želite da probate nešto novo, možda dugo i radite na tome, nadate se, ili vam se pruži mogućnost da ostvarite svoje planove, ideje...i ma koliko promena bila sjajna ipak je promena i sve što u tom trenutku želite je da se zavučete u neku mišju rupu i sačekate da sve samo prođe?!
Pružila vam se sjajna mogućnost da napredujete, ali već nakon prvog talasa uzbuđenja, odjednom vas obuzima strah, po glavi vam sa vrti čitav niz sumnji: da niste dorasli novim zadacima, da nemate dovoljno znanja, ne možete da preuzmete takvu odgovornost...i pre nego što ste shvatili, zaboravljate na početno uzbuđenje i nova prilika vam se čini sve manje privlačno. I dok je razočarano odbijate, istog trenutka zažalite zbog toga. Poznato vam je?
Da li zaneseni svojim poznatim, sigurnim mestom, ustvari nesvesno propuštamo dobre prilike, izazove, uzbudljive događaje?! Jesmo li se toliko uljuljkali u izvesnost da su novine počele da nas plaše?! Možda...
I zato sam ovog puta rekla da. Ok, možda jedno sasvim tiho da, ali, složićete se - i to je početak.
Jer zona komfora, kako shvatam, nije mesto na kom se razvijamo...niti je mesto novih iskustava, niti uspeha, niti napretka, niti velikih lekcija, uopšte, svih onih prijatnih ili neprijatnih, ali važnih stvari zbog kojih smo mi – mi.
Ako mene pitate, ponekad je izlazak iz izvesnog ne samo potreban već i dobar, jer, jedino tako...

... PRESTAJEMO DA SE PLAŠIMO

  Svaki put kada iskoračimo iz poznate zone, pobeđujemo svoje male strahove. Ne dozvoljavamo im da uslovljavaju naše odluke i naše izbore. Tako smo, sočavajući se stvarima koje nas plaše, ohrabreniji za nove pokušaje. Neuspesi prestaju da deluju toliko strašno, te ih doživljavamo onakvima kakvi zaista jesu: neodvojivi deo gotovo svakog procesa.

... OTVARAMO NOVE MOGUĆNOSTI 

 Koliko god bila udobna i prijatna, zona komfora nam često ne čini uslugu. Ponekad se zbog nje zaglavimo u svakodnevici i rutinskim radnjama koje nas ograničavaju.

Kada se otvorimo prema novinama, ma kako one isprva delovale zastrašujuće, zaista radimo u svoju korist. I tada, saznajemo svoje pune potencijale, veštine i sposobnosti. Stičemo vredna iskustva, učimo nove lekcije i upoznajemo zanimljive ljude. Imamo više vere u sebe. Napredujemo.

...UČIMO O SEBI

 Izazovi nas teraju da se snalazimo u nepoznatim situacijama, što priznaćete, ume da bude prilično neprijatno. Razmislite samo: drugi grad, novi posao, novo okruženje, nepoznati ljudi...potpuno nov početak...nisu li sve ovo stvari koje vas bar pomalo plaše?

Ipak, upravo takvi trenuci mogu biti dragoceni, jer nas otkrivaju - nama samima.
Zahvaljujući njima, učimo o sebi i radimo na sebi.
Razvijamo se.
Saznajemo sopstvenu snagu.

 

 

 

 

 

Kako se vi nosite sa promenama i novinama? Jeste li ostajući u zoni komfora i sami zažalili zbog propuštenih prilika?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

          photo by Irina Blok via stocksnap.io

Aleksandra Lukic Golijanin

Leave a comment

Make sure you enter all the required information, indicated by an asterisk (*). HTML code is not allowed.