Print this page
23 | 1 | 2020

MRAČNA KĆI/Elena Ferante

Od kako sam pročitala Napuljske priče, nisam se usudila da započnem neki drugi roman Elene Ferante. Iskreno, plašila sam se da mi se nova knjiga neće dopasti, verujući kako je nemoguće da i taj naslov ostavi utisak na mene poput ’’Moje genijalne prijateljice’’. Što bi opet, prilično uticalo na moje prethodno oduševljenje pričom o Lenu i Lili.

Ipak, kad god bih se našla u knjižari, uhvatila bih sebe kako čitam uvek sa istih korica. Kao, onako samo usput, čisto da se uverim da ta priča E. Ferante ipak nije za mene. A onda sam konačno rešila da prekinem taj začarani krug i kao prava odrasla osoba rekla sebi da ću ako mi se knjiga na kraju ipak ne svidi, to jednostavno morati da prebolim...:) Ali pre svega...moraću da je pročitam.


’’Mračna kći’’ na koju je tog dana pao moj izbor, istina, nije Napuljska tetralogija, a kako se kasnije ispostavilo, na to nije ni pretendovala. U fokusu ove priče su drugačiji odnosi i naizgled jednostavniji zaplet, ali samo u smislu smenjivanja događaja. Zbog čega se ovaj roman nekome može učiniti sporim i nedovoljno dinamičnim.

Introspekcija, kakva je svojstvena glavnim junakinjama Elene Ferante je srž dešavanja ove priče.  

Ipak, u drugoj polovini, knjiga me je iznenadila tokom Ledine priče jer takav zaokret nisam očekivala.

Autorka ni ovog puta ne propušta da jasno oslika karakteristike svoje zemlje, kao i perioda u koji je radnja smeštena. Italijani i Italijanke, njihove porodice i deca, neizostavni su deo za zaokruženu sliku jednog vremena.

Elena Ferante MRAČNA KĆI 2

Leda je razvedena nastavnica engleskog jezika u srednjim godinama. Majka dve ćerke koje odlaze u inostranstvo da žive sa ocem. Očekujući prazninu i samoću nakon takve njihove odluke, iznenađena je olakšanjem koje zapravo oseća. Odjednom, oslobođena tereta majčinske uloge i porodičnog života, prepušta se uživanju u novom načinu života.

Bez dotadašnjih obaveza, Leda otputuje na odmor u primorski grad na obali Italije. Na plaži u svojoj blizini ubrzo zapaža porodicu koja joj privuče pažnju. Svakodnevno posmatrajući mladu majku Ninu i njenu devojčicu Elenu, ne prestaje da razmišlja o njima, pažljivo secirajući ono što im se dešava.

Podstaknuta njihovim životom priseća se proživljene mladosti i majčinstva. Promišlja odnos sa ćerkama i neuobičajene odluke donesene u rastrzanosti između svoja ’dva, istovremena života’: majčinskog i ličnog. Razmišlja o uticaju tadašnjih okolnosti na njenu porodicu i njihovim posledicama na nju samu.

Kroz Ledino preispitivanje, Elena Ferante prikazuje drugačiju žensku perspektivu braka, ljubavi i roditeljstva od očekivane.

Analizirajući vezu između majke i dece, autorka iskreno progovara o zamršenim odnosima i komplikovanim emocijama. Ona otkriva moguće posledice porodičnog života na ličnu slobodu i sopstvenu sreću.

Na sličan način u knjizi ’’Priča o izgubljenoj devojčici’’ Ferante dotiče istu tu temu pišući o odnosu Elene i njenih ćerki.


Junakinja ’’Mračne kći’’ drugačija je od glavnih likova u knjigama koje najčešće čitam. Uglavnom sa njima brzo nađem ’zajednički jezik’, saosećam i razumem ih. Leda mi je u prvi mah bila sasvim udaljena.

Iako se sa tek nešto više od 130 stranica ’’Mračna kći’’ može pročitati za jedno popodne, ovo nije knjiga koju bih ostavila za dnevnu razbibrigu, a svakako je ne bih ponela na plažu. Ako vam je potrebno štivo da vas opusti i oraspoloži, pokušajte sa drugačijim izborom.

Ali na kraju, ipak je to Elena Ferante. Naučila sam da se ne libi da ogoli istinu i ogluši se o konvencionalne predstave ljudskih odnosa prikazujući različite nijanse ljudskih emocija, ma koliko takve spoznaje o nama samima bile neprijatne ili bolne...

 

 

 

Da li ste čitali neki drugi roman E. Ferante nakon Napuljske tetralogije? Da li vas je razočarao ili vam se svideo? Kakvi su vaši utisci o knjigama čiji vam se glavni junaci odmah ne dopadnu? 

 

 

 

Detalji o knjizi: Mračna kći/Elena Ferante; Booka, 2019; 138 str.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Photos by So Many Wishes...

 

Aleksandra Lukic Golijanin